Vijenac prati nagib ulice, a njen spoj s upuštenim atrijem riješen je kroz dva pasaža. Duboko pročelje s kroz četiri razine umnoženim okomicama tvori prostorni profil iza staklene opne, poput zrcalne slike prebogato artikuliranih povijesnih pročelja. Peti je kat uvučen da bi otvorio terasu restorana, ovješenu između krovova pod metalnim baldahinom, dijagonalno odrezanim u smijeru pogleda. Gustoća elemenata konstrukcije osigurava protupotresnu otpornost i određuje hijerarhiju prostorija. Mineralna materijalnost uključuje površine kaneliranih in–situ armiranobetonskih zidova, grube granitne kocke i ulaštene ploče plavo–ljubičastog, sivog kao beton, crvenog kao meso i prokonezijskog mramora s ravnim vertikalnim prugama, potom crveni, bijeli i plavi tekstil različitih prozirnosti i tkanja, domaću hrastovinu i aluminijsku pjenu iz kanadske avioindustrije, projektirani namještaj uz međunarodne i hrvatske klasike dizajna, te dva monumentalna djela Katarine Ivanišin Kardum iz serije Isto nebo, tapiseriju i poliptih na aluminijskim pločama na temu planina. Uslojavanjem površina poništena je granica unutrašnjeg prostora i grada.