Kuća je tijekom vremena mijenjala namjenu, izgled i vlasnike, a svaka promjena u nju je ugradila novi sloj.  Originalno je bila konjušnica, dok je kasnije korištena kao tvornica te skladište. Glavni projekt rekonstrukcije ukida naknadno ubačenu među etažu, čime vraća originalnu cjelovitost prostora, dok se za potrebe smještaja uredskog trakta umeće među etaža samo duž južnog pročelja. Cilj projekta interijera bio je ne samo očuvati ili konzervirati  postojeće bogatstvo slojeva kuće, već ga i aktivno izlagati. Riječ LAUBA označava kružni drvored, mjesto igara iz djetinjstva investitora. Misija je bila je popeti se na njezino drveće i osvojiti cijelu LAUBU bez dodirivanja tla. Time igra postaje lajtmotiv ove kuće, jer se osmišljenim sustavom omogućuje da kuća i umjetnost izlažu jedna drugu, poput spojenih posuda. Tom neprestanom igrom ostvaruje se neuhvatljivost identiteta interijera.  Izbor materijala i površina rađen je po „back to basics“ principu – svjesnim nastojanjem da se izbjegnu bilo kakvi detalji. Aluminij kao suvremeni sloj prati uvođenje nove namjene, dok anakroni drveni pod bojom i mirisom podsjeća na pijesak i slamu nekadašnje konjušnice.