Arhitekt Stjepan Planić,  svojim je bogatim arhitektonskim opusom, uz kontinuirani angažman u promicanju humanizma u arhitekturi, bio ključan sukreator hrvatske moderne arhitekture. Težnju ka povezivanju prirode i stanovanja Planić će pokušati ostvariti i u projektima stambenih zgrada putem krovnih terasa, lođa i velikih prozora. Stambeno-poslovna uglovnica Napretkove zadruge u Bogovićevoj, izgrađena 1937., jedan je od takvih projekata. Iz četverokatne uglovnice, koja prati ulični niz i krovni vijenac susjednih zgrada, izdiže se slobodnostojeći volumen elipsoidnog tlocrta visine četiri kata. Prizemlje je na stupovima, uvučeno i ostakljeno, dok je ostalih osam katova ožbukano i oličeno svijetloplavom bojom na tragu tradicijskog ličenja kuća modrom galicom. Kontinuiranim nizom prozora Planić je postigao maksimalnu otvorenost prostora. To je posebice vidljivo u gornjim etažama gdje su dnevni boravci, na sjeveru i jugu, tlocrtno polukružni. Zona prizemlja uvučena je od građevinske linije kako bi se ostvario natkriti javni prostor pred lokalima. Zgrada je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske i jedno je od najznačajnijih ostvarenja moderne zagrebačke arhitekture između dva rata.