Obiteljska kuća u Maksimiru nastaje iz ideje cjeline koja se fraktalno rastače na manje segmente. Nerafinirani početni volumen suptrahira se dok ne postigne željenu formu reduciranu na esencijalno. Projektiranje kuće kreće od prostog geometrijskog tijela – polovine kocke. Postavljena i ukorijenjena u svoj habitus, ona se počinje modificirati. Polovina Platonove kocke je presječena dvjema osima dijeleći tlocrtni kvadrat na četiri jednaka kvadranta. Dodatnim dvjema osima izmaknutim iz centra stvara se središnji „križ“. Uspostavom seta osnovnih pravila građevina se počinje samostalno generirati. U središnji križ smještaju se svi servisni prostori. Preostali unutarnji prostori postaju dnevne i spavaće prostorije, a vanjski prostori ograđena intimna dvorišta. Time se ostvaruje jasan međuodnos i međuovisnost pojedinih dijelova kuće. Kružni balkon s filigranskom metalnom ogradom poziva nas na posljednji korak u istraživanju kuće. Trenutak maksimalne prostorne introvertiranosti još jednom je interferiran s momentom najveće ekstrovertiranosti. Ovo naglašeno ponavljanje istog scenarija u službi je što boljeg razumijevanja konstrukta.