Sagrađena je na zemljištu Topolnica u Stenjevcu, tada udaljena šest kilometara od centra Zagreba, a 1879.  u novosagrađenu Bolnicu premješteni su prvi bolesnici s XIII. odjela Opće bolnice Milosrdne braće u Zagrebu. Bolnica je planirana za smještaj 250 bolesnika no nakon nekoliko godina bilo ih je potrebno smjestiti i dvostruko više zbog čega se pristupilo dogradnjama i adaptacijama. Bolnica Vrapče bila je ogledni primjer modernog načina gradnje prema tadašnjim terapijskim potrebama uz razdvajanje odjela u posebne zgrade unutar povezanog kompleksa. Konstrukcija zgrada izvedena je kao i mnoge konstrukcije javnih zgrada  tog vremena od pune opeke te su svi zidovi  različitih debljina ovisno o tome radi li se o nosivoj liniji zidova ili pregradnim zidovima.  U unutarnjem rasporedu koristi se hodnički sustav prostorija, bolesničkih soba, liječničkih soba, prostora ambulanti i soba za dnevni boravak s kuhinjom. Paviljoni unutar kruga Bolnice su volumenima i rješenjima pročelja kasnorenesansnih građevina, a Waidmannova rješenja su i nasade parkova koje je birao za oplemenjivanje okoliša s uzorom na francuske vrtove. Položajni plan po kojem je riješen sklop zgrada u međusobnom odnosu u vrtnoj arhitekturi, iako poznat u europskim zemljama, prvi je takav primjer u Hrvatskoj.