Na legendarnoj zagrebačkoj urbanoj i sportskoj lokaciji, uz rubove maksimirske šume, postavljen je eterični stakleni objekt zatvorenog olimpijskog plivališta koji znalačkom arhitektonskom intervencijom, zatečenim urbanim i prirodnim vrijednostima podaje višestruku novu kvalitetu.  Kontroliranom i odmjerenom arhitektonskom gestom na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena nastao je elaborirani novi bazenski sklop s nizom plivališta različitih karaktera i namjena, ali i s bogatim spektrom pratećih sportskih i javnih sadržaja, vješto isprepletenih u besprijekorno funkcionirajući sportski, društveni i javni sklop, namijenjen sportašima i građanima, posjetiteljima i prolaznicima. Precizna filigranska čelična konstrukcija i minuciozno oblikovana staklena ovojnica pretvaraju veliko tijelo dvorane u prozračnu i rastvorenu središnju poveznicu, koja preko transparentnih stijena i reflektirajućih vodenih površina u sebe uvlači okolnu prirodu te doživljajno spaja šumoviti sjever i stambeni urbanitet juga, Maksimir s Borongajem, šumu s vodom, sport s gradom, eksterijer i interijer.