Zgrada hipotekarne banke, danas MVP
Adresa
Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, Zagreb
Stručno vodstvo
dr.sc. Irena Kraševac, povjesničarka umjetnosti
Fotografije
Paolo Mofardin
Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka osnovana je 1892. na poticaj bana Dragutina Khuen-Héderváryja. Za gradnju svoje zgrade kupila je parcelu na Trgu Nikole Šubića Zrinskog te raspisala međunarodni natječaj za projekt.
Na natječaj su pristigla čak 63 rada, od kojih je 42 ušlo u uži izbor. Prosudbenu komisiju činila su trojica uglednih arhitekata: Friedrich Ohmann iz Beča, Viktor Czigler iz Budimpešte i Kuno Waidmann iz Zagreba. Svi natječajni radovi predstavljeni su javnosti na izložbi u Umjetničkom paviljonu 1903. godine.
Budući da prva nagrada nije dodijeljena, banka je zadržala pravo odabira te je projekt povjerila tada vrlo angažiranom bečkom arhitektu Friedrichu Schachneru. On u Zagreb donosi monumentalnost i reprezentativnost bečke arhitekture, utjelovljujući Reichstil – varijantu kasnog, izrazito pompoznog historicizma s elementima Jugendstila.
Stilom i dimenzijama palača se u potpunosti uklopila u istočnu frontu trga i njegovu neorenesansnu cjelinu. Izvedba je povjerena zagrebačkoj graditeljskoj tvrtki Hönigsberg & Deutsch, koja je radove dovršila u roku od godinu i pol dana. Banka je u zgradu uselila u listopadu 1904. godine.
Zgradu obilježava kupola na sjevernom uglu te razvedena krovna zona s bogatim kiparskim dekoracijama Rudolfa Valdeca. Interijer je opremljen djelima hrvatskih umjetnika.
Nakon Drugog svjetskog rata palača postaje sjedište Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove te ostaje upamćena u kolektivnom sjećanju po represijama komunističkog sustava, osobito tijekom Hrvatskog proljeća.
Nova prenamjena uslijedila je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada zgrada dobiva važnu državnu funkciju te u nju useljava Ministarstvo vanjskih poslova (kasnije Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, danas Ministarstvo vanjskih i europskih poslova). Njezina izvorna reprezentativnost i danas naglašava značaj institucije koju udomljuje.
Na natječaj su pristigla čak 63 rada, od kojih je 42 ušlo u uži izbor. Prosudbenu komisiju činila su trojica uglednih arhitekata: Friedrich Ohmann iz Beča, Viktor Czigler iz Budimpešte i Kuno Waidmann iz Zagreba. Svi natječajni radovi predstavljeni su javnosti na izložbi u Umjetničkom paviljonu 1903. godine.
Budući da prva nagrada nije dodijeljena, banka je zadržala pravo odabira te je projekt povjerila tada vrlo angažiranom bečkom arhitektu Friedrichu Schachneru. On u Zagreb donosi monumentalnost i reprezentativnost bečke arhitekture, utjelovljujući Reichstil – varijantu kasnog, izrazito pompoznog historicizma s elementima Jugendstila.
Stilom i dimenzijama palača se u potpunosti uklopila u istočnu frontu trga i njegovu neorenesansnu cjelinu. Izvedba je povjerena zagrebačkoj graditeljskoj tvrtki Hönigsberg & Deutsch, koja je radove dovršila u roku od godinu i pol dana. Banka je u zgradu uselila u listopadu 1904. godine.
Zgradu obilježava kupola na sjevernom uglu te razvedena krovna zona s bogatim kiparskim dekoracijama Rudolfa Valdeca. Interijer je opremljen djelima hrvatskih umjetnika.
Nakon Drugog svjetskog rata palača postaje sjedište Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove te ostaje upamćena u kolektivnom sjećanju po represijama komunističkog sustava, osobito tijekom Hrvatskog proljeća.
Nova prenamjena uslijedila je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada zgrada dobiva važnu državnu funkciju te u nju useljava Ministarstvo vanjskih poslova (kasnije Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, danas Ministarstvo vanjskih i europskih poslova). Njezina izvorna reprezentativnost i danas naglašava značaj institucije koju udomljuje.