Zagrebački velesajam

Zagrebački velesajam, kako institucionalno, tako i urbanističko-arhitektonski, predstavlja značajnu povijesnu i kulturnu znamenitost Zagreba. Kroz drugu polovicu 20. stoljeća, njegovi su paviljoni bili poprište i ogledalo društveno-kulturnog, ekonomskog i (geo)političkog razvoja ne samo Zagreba, već i Jugoslavije. U arhitektonsko-urbanističkom smislu, podizanje novog prostora Velesajma na desnoj obali Save 1955./56. godine dalo je potreban infrastrukturni poticaj za razvoj Novog Zagreba, a izgrađeni sajamski grad stvoren je kao ogledalo paviljonske arhitekture šireg europskog područja. U prostornom smislu, on je nastao spojem dvaju urbanističkih koncepata – onog Marijana Haberlea iz 1955. godine i plana Božidara Rašice iz godine kasnije. Šetnja po Zagrebačkom velesajmu bavit će se ovim prostorom, sagledavajući njegovu kompleksnost kroz prizmu suodnosa urbanizma, arhitekture te ekonomsko-političkih uvjeta i potreba jednog vremena, u kojem su opći sajmovi uzoraka bili ne samo izlog privrednih postignuća i tehnološkog dosega, već i alati političke propagande i kulturoloških nadmetanja podijeljenog svijeta.