Trg kralja Tomislava

Uređenje posljednjeg trga tzv. Istočnog perivoja prezentirano je Gradskom poglavarstvu u srpnju 1897. godine. Za njegovo urbanističko planiranje zaslužan je glavni gradski urbanist Milan Lenuci, a to je ujedno bio njegov jedini cjelovito izveden projekt trga-perivoja u sastavu Zelene potkove koju je planski razvijao nakon donošenja Regulatorne osnove 1887. godine. Hortikulturu strogih geometrijskih nasada i bogatih cvjetnih rondela osmislio je gradski vrtlar Franjo Jeržabek, a kruna novoga Trga Franje Josipa, u doslovnom i prenesenom smislu, podignuće je Umjetničkog paviljona 1898. godine, čime je u sinergiji arhitekture i hortikulture nastao prostor izuzetnog estetskog naboja. Ostakljena osmerostrana kupola nadvišena lanternom ističe se kao markacija koja vizuri grada daje karakterističan obris. Slikovitu urbanu scenografiju svojim pročeljima nadopunjuju građanske stambene kuće koje svojim pravilnim nizom rube gradski trg, a koje su izgrađene od 1891. do 1904. godine u stilovima od neorenesanse do secesije. Među kućama koje su redom djela poznatih hrvatskih arhitekata, ističe se kuća Vlahe Bukovca, podignuta 1897. prema projektu arhitekata Hönigsberga & Deutscha koju nadvisuje skulptura krilatog genija, djelo kipara Rudolfa Valdeca. U dvorišnom dijelu Bukovac je izgradio i prvi privatni umjetnički atelijer u Zagrebu, koji danas koristi Fundacija Murtić.

Nacionalna proslava tisućgodišnjice hrvatskoga kraljevstva, 1925. godine potaknula je preimenovanje i trg se otada naziva po prvom hrvatskom kralju Tomislavu, a planira se nova vizija trga kao Forum Croatorum s konjaničkim spomenikom za čiju je realizaciju angažiran kipar Robert Frangeš Mihanović. Spomenik je otkriven tek u listopadu 1947. Trg kralja Tomislava dio je Povijesne urbane cjeline grada Zagreba koja je zaštićena u Registru kulturnih dobara RH Z-1525.