Studentski grad – Dubrava
Adresa
MIlovana Gavazzija - Vile Velebita - Dankovečka
Stručno vodstvo
doc.dr.sc. Mojca Smode Cvitanović, dipl.ing.arh.
Fotografije
Jelena Katarina Lanča
Naziv stambenoga naselja Studentski grad u zagrebačkoj Dubravi reminiscencija je na projekt znatno većeg mjerila i ambicioznijeg dosega – Sveučilišni grad, planiran na površini od 600 hektara za 12 000 stanovnika: studenata, nastavnika te administrativnog i pomoćnog osoblja.
Pod imperativom kadrovske edukacije u zemlji čije razvojne projekcije nisu bile usklađene s potrebama za visokoobrazovanim stručnjacima, Sveučilišni je grad zamišljen kao samodostatan gradski satelit koji je unutar svojih granica trebao objediniti velik dio novoplaniranih kapaciteta Zagrebačkoga sveučilišta.
Njegov urbanistički plan izradili su nastavnici zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta Josip Seissel, Dragan Boltar i Bruno Milić. Koncepcijom plana predviđena je podjela goleme površine na nekoliko funkcionalnih sklopova fakultetskih sadržaja te nekoliko sklopova namijenjenih stanovanju. Između definiranih areala predviđenih za gradnju protezale su se prostrane, parkovno uređene površine za odmor i rekreaciju, dok su gravitacijsko središte samoga Grada činili sadržaji kulture i sporta.
Ideja Sveučilišnoga grada, čije je ostvarivanje započelo planom iz 1949. godine, vrlo je brzo napuštena. Otkrivanje njezinih materijaliziranih, danas vidljivih fragmenata predmet je ovoga terenskog obilaska.
Grupacije stambenih paviljona studentskoga smještaja, danas stambenih zgrada manjega mjerila, definirale su plansku osnovu i prvi izvedeni sloj stambenoga naselja u čiju su strukturu integrirane. Njihova tipska rješenja također su nastala na Arhitektonskom fakultetu, a autori su im Vladimir Zarahović, Melita Viličić Tučkorić, Srebrenka Sekulić Gvozdanović i Dragica Crnković Očko.
Gradnja studentskoga naselja, inicijalno zamišljenog kao tek jednoga od stambenih sklopova planiranoga Sveučilišnoga grada, rezultat je organiziranih studentskih radnih akcija.
Pod imperativom kadrovske edukacije u zemlji čije razvojne projekcije nisu bile usklađene s potrebama za visokoobrazovanim stručnjacima, Sveučilišni je grad zamišljen kao samodostatan gradski satelit koji je unutar svojih granica trebao objediniti velik dio novoplaniranih kapaciteta Zagrebačkoga sveučilišta.
Njegov urbanistički plan izradili su nastavnici zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta Josip Seissel, Dragan Boltar i Bruno Milić. Koncepcijom plana predviđena je podjela goleme površine na nekoliko funkcionalnih sklopova fakultetskih sadržaja te nekoliko sklopova namijenjenih stanovanju. Između definiranih areala predviđenih za gradnju protezale su se prostrane, parkovno uređene površine za odmor i rekreaciju, dok su gravitacijsko središte samoga Grada činili sadržaji kulture i sporta.
Ideja Sveučilišnoga grada, čije je ostvarivanje započelo planom iz 1949. godine, vrlo je brzo napuštena. Otkrivanje njezinih materijaliziranih, danas vidljivih fragmenata predmet je ovoga terenskog obilaska.
Grupacije stambenih paviljona studentskoga smještaja, danas stambenih zgrada manjega mjerila, definirale su plansku osnovu i prvi izvedeni sloj stambenoga naselja u čiju su strukturu integrirane. Njihova tipska rješenja također su nastala na Arhitektonskom fakultetu, a autori su im Vladimir Zarahović, Melita Viličić Tučkorić, Srebrenka Sekulić Gvozdanović i Dragica Crnković Očko.
Gradnja studentskoga naselja, inicijalno zamišljenog kao tek jednoga od stambenih sklopova planiranoga Sveučilišnoga grada, rezultat je organiziranih studentskih radnih akcija.