Stambeno naselje Prve hrvatske štedionice
Adresa
Zorkovačka ulica, Zagreb
Stručno vodstvo
Tatjana Levojević, mag.ing.arh.
Fotografije
Sara Galić
Stambeno naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci, izgrađeno između dvaju svjetskih ratova, jedan je od najvrjednijih primjera hrvatske moderne arhitekture. Zamišljeno je s jasnim ciljem – stvaranjem kvalitetnog individualnog obiteljskog stanovanja namijenjenog radničkom i građanskom sloju stanovništva.
Ulice su planski postavljene u smjeru sjever–jug, čime je osigurana optimalna orijentacija kuća prema istoku i zapadu te njihovo cjelodnevno osunčanje. Unutar takvog urbanističkog okvira arhitekt Zdenko Strižić 1934. godine projektirao je nizove kuća s trima tipovima stambenih jedinica. Kako bi se stanarima osigurali privatnost i mir, kuće su od pristupnih prometnica odvojene predvrtovima. Pomoćne prostorije smještene su uz ulicu, dok se dnevni boravci u punoj širini otvaraju prema intimnim stražnjim vrtovima.
Središte društvenog života naselja čini prostrana zelena zona u Zorkovačkoj ulici. Njezin središnji dio, park s dječjim bazenom iz 1940. godine, djelo je Cirila Jegliča i Smiljana Klaića. Vizualni identitet parka dodatno je obogaćen mramornim zdencem Josipa Seissela na istočnom rubu, dok ga na zapadu uokviruje višestambena zgrada autora Branka Raosa i Slavka Jelineka.
Unatoč kasnijim dogradnjama, izvorna arhitektonska koncepcija – prepoznatljiva po matrici naizmjeničnih stambenih nizova i zelenih pojaseva te ideji suživota arhitekture, zajednice i prirode – očuvana je do danas. Zbog svoje iznimne vrijednosti dio ovog prostora zasluženo nosi status trajno zaštićene kulturno-povijesne cjeline.
Ulice su planski postavljene u smjeru sjever–jug, čime je osigurana optimalna orijentacija kuća prema istoku i zapadu te njihovo cjelodnevno osunčanje. Unutar takvog urbanističkog okvira arhitekt Zdenko Strižić 1934. godine projektirao je nizove kuća s trima tipovima stambenih jedinica. Kako bi se stanarima osigurali privatnost i mir, kuće su od pristupnih prometnica odvojene predvrtovima. Pomoćne prostorije smještene su uz ulicu, dok se dnevni boravci u punoj širini otvaraju prema intimnim stražnjim vrtovima.
Središte društvenog života naselja čini prostrana zelena zona u Zorkovačkoj ulici. Njezin središnji dio, park s dječjim bazenom iz 1940. godine, djelo je Cirila Jegliča i Smiljana Klaića. Vizualni identitet parka dodatno je obogaćen mramornim zdencem Josipa Seissela na istočnom rubu, dok ga na zapadu uokviruje višestambena zgrada autora Branka Raosa i Slavka Jelineka.
Unatoč kasnijim dogradnjama, izvorna arhitektonska koncepcija – prepoznatljiva po matrici naizmjeničnih stambenih nizova i zelenih pojaseva te ideji suživota arhitekture, zajednice i prirode – očuvana je do danas. Zbog svoje iznimne vrijednosti dio ovog prostora zasluženo nosi status trajno zaštićene kulturno-povijesne cjeline.