Radionica i ured u Klaonici

Urušena postojeća hala nekadašnje Klaonice u kompleksu "Zagrepčanka" naseljava se i adaptira novim programom. Koncepcija nove namjene formira se paralelno sa adaptacijom i predstavlja praksu otvorenog procesa istraživanja, projektiranja i opredmećivanja arhitekture u polju slobodnog djelovanja. Projektantska misao formira se i evoluira u dijalogu s prostorom, koji služi kao edukator i katalizator heterogenih procesa. Krajnji rezultat ostaje nepredvidljiv. Proces izvedbe ispituje i briše granice naslijeđenih uloga arhitekt - investitor - izvođač, koje se susreću u jednom. Materijalizacija ideje događa se postepeno i ostavlja vrijeme za reinterpretaciju. Pitanje neprestanog dijaloga sa samim sobom. Zatečene datosti, ograničenja i potrebe formiraju tri prostorna entiteta - grijani prostor ureda, negrijani prostor radionice i vanjski vrt, koji se međusobno nadograđuju i preklapaju. Bez obzira na prostorno-funkcionalne oscilacije cjelina, Klaonica je definirana istovrijednim reciprocitetom odnosa i bivanja u svima. Program arhitektonskog ureda intenziviran je i proširen praksama koje omogućuju ekstenziju digitalnog kroz afirmaciju manualnog. Proces u kontekstu Klaonice ne hijerarhizira / prioritizira krajnji rezultat - završeni objekt, već teži učenju kroz njegovu artikulaciju.