Prenamjena i rekonstrukcija Tvornice duhana u Restauratorski zavod
Adresa
Klaićeva 13, Zagreb
Autor
Rupert Melkus
GODINA IZGRADNJE
1882.
Stručno vodstvo
Ana Škevin Mikulandra, dipl.ing.arh.
SURADNICI
Milan Lenuci, Aleksander Seć, Leopold Lipp
Fotografije
Ana Škevin Mikulandra
Zgrada Tvornice duhana Zagreb sagrađena je 1882. godine na prostoru Ciglane, tada rubnom dijelu grada, prema projektu inženjera Ruperta Melkusa, glavnog gradskog arhitekta i voditelja Gradskoga građevnog ureda. Na projektu su kao suradnici bili angažirani Milan Lenuci i Aleksander Seć, dok je tehnološko rješenje pripremio Leopold Lipp.
Zgrada je uglovnica L-tlocrta, čiji je zapadni dio sjevernoga krila povezan s blokovskom izgradnjom duž ulice. Vanjština je oblikovana kao neorenesansna dvokrilna palača pravilnog ritma prozora, s rizalitno istaknutim središnjim i krajnjim dijelovima obaju krila te artikulirana dekorativnim elementima od opeke (prozorski otvori, parapeti, vijenci). Plohe između njih žbukane su toniranom žbukom, dok je podnožje obloženo kamenom.
Zgrada je zaključena visokim dvostrešnim krovom nad izduženim tlocrtom obaju krila, dok su nad rizalitnim istacima izvedeni mansardni krovovi sa šatorastim završetkom. Potresi 2020. godine prouzročili su znatna oštećenja na građevini, a s obzirom na to da je građevina prethodno već bila napuštena i ispražnjena, iskristalizirala se potreba za obnovom i uvođenjem novih sadržaja koji bi pridonijeli očuvanju ovog kulturnog dobra.
Zbog svojih prepoznatljivih arhitektonskih, konstruktivnih, prostornih i oblikovnih odlika, zgrada Tvornice duhana Zagreb smatra se najcjelovitije očuvanom građevinom zagrebačke industrijske arhitekture 19. stoljeća.
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske dodijelilo je Hrvatskom restauratorskom zavodu pravo upravljanja zgradom bivše Tvornice duhana Zagreb, čime je ostvarena dugogodišnja težnja da se sve zagrebačke lokacije na kojima djeluje Zavod objedine pod zajedničkim krovom.
Obnova zgrade odvijala se u dvije faze. U prvoj fazi provedena je konstruktivna obnova, a u drugoj cjelovita i energetska obnova. Obje faze financirane su sredstvima Europske unije iz Fonda solidarnosti i Mehanizma za oporavak i otpornost.
Projektom je obuhvaćena sadržajna reorganizacija prostora za potrebe Hrvatskog restauratorskog zavoda, središnje javne ustanove čija je osnovna djelatnost istraživanje, očuvanje i prezentiranje arheoloških, nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Rekonstruirani su arhitektonski i dekorativni elementi izvorne faze građevine, sukladno rezultatima povijesnih i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, uz suvremeno oblikovanje prostora, primjenu inovativnih rješenja te osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih i drugih tehničkih uvjeta nužnih za restauratorsku djelatnost.
Zgrada je uglovnica L-tlocrta, čiji je zapadni dio sjevernoga krila povezan s blokovskom izgradnjom duž ulice. Vanjština je oblikovana kao neorenesansna dvokrilna palača pravilnog ritma prozora, s rizalitno istaknutim središnjim i krajnjim dijelovima obaju krila te artikulirana dekorativnim elementima od opeke (prozorski otvori, parapeti, vijenci). Plohe između njih žbukane su toniranom žbukom, dok je podnožje obloženo kamenom.
Zgrada je zaključena visokim dvostrešnim krovom nad izduženim tlocrtom obaju krila, dok su nad rizalitnim istacima izvedeni mansardni krovovi sa šatorastim završetkom. Potresi 2020. godine prouzročili su znatna oštećenja na građevini, a s obzirom na to da je građevina prethodno već bila napuštena i ispražnjena, iskristalizirala se potreba za obnovom i uvođenjem novih sadržaja koji bi pridonijeli očuvanju ovog kulturnog dobra.
Zbog svojih prepoznatljivih arhitektonskih, konstruktivnih, prostornih i oblikovnih odlika, zgrada Tvornice duhana Zagreb smatra se najcjelovitije očuvanom građevinom zagrebačke industrijske arhitekture 19. stoljeća.
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske dodijelilo je Hrvatskom restauratorskom zavodu pravo upravljanja zgradom bivše Tvornice duhana Zagreb, čime je ostvarena dugogodišnja težnja da se sve zagrebačke lokacije na kojima djeluje Zavod objedine pod zajedničkim krovom.
Obnova zgrade odvijala se u dvije faze. U prvoj fazi provedena je konstruktivna obnova, a u drugoj cjelovita i energetska obnova. Obje faze financirane su sredstvima Europske unije iz Fonda solidarnosti i Mehanizma za oporavak i otpornost.
Projektom je obuhvaćena sadržajna reorganizacija prostora za potrebe Hrvatskog restauratorskog zavoda, središnje javne ustanove čija je osnovna djelatnost istraživanje, očuvanje i prezentiranje arheoloških, nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Rekonstruirani su arhitektonski i dekorativni elementi izvorne faze građevine, sukladno rezultatima povijesnih i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, uz suvremeno oblikovanje prostora, primjenu inovativnih rješenja te osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih i drugih tehničkih uvjeta nužnih za restauratorsku djelatnost.