Obrtni dom
Adresa
Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, Zagreb
ARHITEKT
Stjepan Podhorsky
GODINA IZGRADNJE
1908. - 1909.
Stručno vodstvo
dr.sc. Irena Kraševac, povjesničarka umjetnosti
Fotografije
Sara Galić
Na atraktivnom potezu zapadne strane Trga Mažuranića nižu se neke od najvažnijih zagrebačkih secesijskih zgrada podignutih na samom početku 20. stoljeća: Trgovačko-obrtnička komora i Trgovačko-obrtnički muzej (danas Etnografski muzej), izgrađene prema projektu arhitekta Vjekoslava Bastla za građevinsko poduzeće Hönigsberg & Deutsch. Na njih se nastavlja zgrada Obrtnog doma, koju je prema vlastitom projektu izradio arhitekt Stjepan Podhorsky 1908./1909. godine.
Stjepan Podhorsky (Zagreb, 1875. – Zagreb, 1945.) pripada prvoj generaciji graditelja školovanih na Graditeljskoj školi koju je Herman Bollé pokrenuo u sklopu Obrtne škole 1892. godine. Nakon stručne prakse u Bolléovu atelijeru, školovanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod profesora Viktora Lunza, jednog od predstavnika bečkog historicizma u arhitekturi. Spoj eklekticizma i tada modernih secesijskih tendencija obilježava cjelokupan arhitektonski opus Stjepana Podhorskog.
Zgrada na Mažuranićevu trgu 13 tipičan je primjer neoklasicizma s elementima kasne secesije vidljivima u dekorativnim elementima pročelja. Unutrašnjost je bogato opremljena kvalitetnim obrtničkim radovima karakterističnima za zagrebačku obrtničku proizvodnju toga vremena. Posebno se ističu masivna ulazna vrata izrađena prema Bolléovu nacrtu, koja su izveli majstori Obrtne škole.
Središnja dvorana obložena je drvenim oplatama, a njezin središnji motiv čini monumentalna slika s prikazom obrtništva, djelo Milenka Đurića, slikara i grafičara koji je djelovao kao nastavnik dekorativnog slikarstva na Obrtnoj školi. Osim uredskih prostorija, u zgradi se nalazilo i nekoliko stanova, među kojima i atelijer Stjepana Podhorskog u mansardi.
Obnovu i adaptaciju zgrade proveo je arhitekt Stjepan Planić 1969. godine. Nekadašnji Obrtni dom danas je sjedište Udruženja obrtnika grada Zagreba, koje je ujedno i vlasnik ove vrijedne zagrebačke građevine.
Stjepan Podhorsky (Zagreb, 1875. – Zagreb, 1945.) pripada prvoj generaciji graditelja školovanih na Graditeljskoj školi koju je Herman Bollé pokrenuo u sklopu Obrtne škole 1892. godine. Nakon stručne prakse u Bolléovu atelijeru, školovanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod profesora Viktora Lunza, jednog od predstavnika bečkog historicizma u arhitekturi. Spoj eklekticizma i tada modernih secesijskih tendencija obilježava cjelokupan arhitektonski opus Stjepana Podhorskog.
Zgrada na Mažuranićevu trgu 13 tipičan je primjer neoklasicizma s elementima kasne secesije vidljivima u dekorativnim elementima pročelja. Unutrašnjost je bogato opremljena kvalitetnim obrtničkim radovima karakterističnima za zagrebačku obrtničku proizvodnju toga vremena. Posebno se ističu masivna ulazna vrata izrađena prema Bolléovu nacrtu, koja su izveli majstori Obrtne škole.
Središnja dvorana obložena je drvenim oplatama, a njezin središnji motiv čini monumentalna slika s prikazom obrtništva, djelo Milenka Đurića, slikara i grafičara koji je djelovao kao nastavnik dekorativnog slikarstva na Obrtnoj školi. Osim uredskih prostorija, u zgradi se nalazilo i nekoliko stanova, među kojima i atelijer Stjepana Podhorskog u mansardi.
Obnovu i adaptaciju zgrade proveo je arhitekt Stjepan Planić 1969. godine. Nekadašnji Obrtni dom danas je sjedište Udruženja obrtnika grada Zagreba, koje je ujedno i vlasnik ove vrijedne zagrebačke građevine.