Mrtvačnica groblja Resnik

Ostavljanje pokojnika na određenom mjestu duboko je intiman trenutak. Sam čin odvija se postupno i uključuje komunikaciju više prostora – mrtvačnice, crkve i groblja. Ta se postupnost očituje i u prostornoj organizaciji Oproštajnog paviljona na groblju Resnik.
Mrtvačnica je po svojoj funkciji univerzalno mjesto koje podrazumijeva tišinu i sabranost. Ova kuća nije zamišljena kao čvrsto tijelo u prostoru, već kao jasno organiziran, prozračan sklop s naglašenom upotrebom grubih, prirodnih materijala. U završnoj obradi korištene su kalane hrastove platice iz okolnih šuma te lijevani beton spravljen na gradilištu, s vidljivim kamenim agregatom prikupljenim na samoj lokaciji. Time se snažno utjelovljuje „genius loci“.
Arhitektura spaja lokalnu tradiciju i suvremenost – nastala je za potrebe lokalne zajednice, oslonjena na graditeljsku baštinu, ali oblikovana suvremenim principima funkcionalnosti i redukcije materijala i detalja.
Do objekta, duboko uvučenog u parcelu, distanciranog višeslojnim raslinjem i skrivenog od pogleda, posjetitelja vodi izlomljena pješačka rampa. Ona se otvara prema oproštajnom trgu izvedenom u prirodnoj bijeloj sipini, koji se potom uvlači pod duboki trijem. Trijem predstavlja prvi kontakt s kućom, ali i element koji povezuje sve zone sklopa.
Kuća je oblikovana jednostavnom kompozicijom triju paralelnih masivnih zidova u pomaku, izvedenih od kalanih hrastovih platica. Takva organizacija omogućuje jasnu gradaciju sadržaja i potreba korisnika, s ciljem što dostojanstvenijeg ispraćaja pokojnika.
Iako posjetitelj u ovaj vizualno suzdržan prostor ulazi s jasnom namjerom, prostor odiše smirenošću, postignutom izborom materijala i kontroliranim prorezima dnevnog svjetla. Kontemplativni karakter prostora nosi univerzalnu civilizacijsku dimenziju – udomljuje tijelo i označava prijelaz prema bestjelesnom, materijalizirajući nematerijalno.
Upravo to ovu kuću čini arhitektonskim djelom, a ne samo građevinom sa specifičnom funkcijom.