Meštrovićev paviljon, danas HDLU

Monumentalni modernistički klasicizam u zagrebačkoj arhitekturi, započet simetričnim palačama Burze i Doma inženjera na početku Ulice Franje Račkoga, vizualno kulminira u okruglom paviljonu Doma likovnih umjetnika i njegovoj jedinstvenoj kolonadi stupova obloženih bračkim kamenom. Zgradu je idejno osmislio Ivan Meštrović 1934. godine, a projektantski i inženjerski realizirali su je iznimno talentirani mladi arhitekti Gradskog građevnog ureda: Ivan Zemljak, Zvonimir Kavurić, Lavoslav Horvat, Nikola Molnar i Harold Bilinić. Kružna tlocrtna forma središnjeg valjka natkrivena je plitkom armiranobetonskom kupolom, perforiranom kružnim staklenim valjcima, koja je u svoje vrijeme bila jedna od najsmionijih konstrukcija moderne europske arhitekture.
Dovršen 1938. godine, Dom HDLU-a svjedoči o graditeljskoj povijesti Zagreba te o smjelosti ideje i izvedbe, zahvaljujući kojima je ostvarena jedinstvena i neponovljiva arhitektura, koja se ubraja među najatraktivnije gradske vizure. Bez obzira na prenamjene kojima je zgrada bila izložena tijekom svoje devedesetogodišnje povijesti (galerijski prostor, džamija, Muzej revolucije, pa ponovno izložbeni prostor HDLU-a), nijedno razdoblje nije zadiralo u apsolutnu čistoću njezina arhitektonskog oblika.U tijeku temeljite konstrukcijske i cjelovite obnove, ova građevina danas ulazi u novu fazu razvoja koja će joj sadržajno, funkcionalno i estetski udahnuti novi život, s nakanom da ponovno postane epicentar hrvatske suvremene umjetnosti. Glavni projektant obnove je arhitekt Saša Randić, koji se zajedno s Vlatkom Rajčić, profesoricom Građevinskog fakulteta u Zagrebu, i suradnicima smjelo upustio u rekonstrukciju kupole i kružnog svoda nad prstenom, potvrđujući da tehničko znanje i umijeće današnjih stručnjaka može parirati onima koji su zgradu projektirali i izgradili 1930-ih te unaprijediti njezinu kvalitetu i trajnost u skladu sa suvremenom tehnologijom.
Dok čekamo završetak obnove i ponovno otvorenje za javnost, na platnu koje zakriva Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika ispisan je tekst Ivana Zemljaka iz 1938. godine, jednog od sudionika izgradnje. Time se svjedočenje iz perspektive povijesnog vremena preklapa s današnjim radom na rekonstrukciji i restauraciji ove fascinantne građevine.