Matica hrvatskih obrtnika

Natječaj za idejni projekt Matice hrvatskih obrtnika raspisan je 1937. godine. Izvedbeni projekt realizirao je Zvonimir Požgaj u suradnji s Aleksandrom Freuedenreichom, članom Građevnog odbora Matice. Kompleks čini pet „zgrada“ – ulična i dvije dvorišne, međusobno povezane tzv. međuzgradama, visine tri kata. Ulična reprezentativna sedmerokatnica i druga dvorišna trokatnica paralelne su s Ilicom, tj. dužinom su orijentirane u smjeru istok – zapad. Cijelo prizemlje zgrade s ulazom iz Ilice oblikovano je kao trgovački pasaž s galerijom. U prizemlju pasaž vodi do restorana, a na katu stubištem do galerije i konferencijske dvorane. Iz pasaža se pristupa i stubištima ulične i prve dvorišne zgrade u kojima su predviđeni uredski i stambeni prostori. Iako je eklatantan primjer maksimalne eksploatacije zemljišta – površinom i visinom izgradnje, kompleks je iznimno vrijedno ostvarenje akademskih arhitekata Požgaja i Freudenreicha, sa stajališta projektantske izvrsnosti svladavanja iznimno zahtjevnog zadatka. Matica je također i pokazni objekt mogućnosti i vještine ponajboljih hrvatskih obrtnika, njihov simbol i ponos, ali i sredstvo ostvarivanja prihoda ulaganih u unapređivanje i promociju struke te potrebitima. U realizaciju ovog reprezentativnog kompleksa upotrijebljena je tada najsuvremenija armirnobetonska skeletna konstrukcija, prezentna na glavnom iličkom pročelju, te kvalitetni i luksuzni materijali u obradi pročelja i interijera. Posebno su vrijedni umjetnički radovi više akademskih slikara i kipara, Ernesta Tomaševića, Gustava Bohutinskog, Joze Turkalja, Petra Paapa i Kamila Tompe koji rese Iličko pročelje i interijere, keramičarke Blanke Dužanec-Neuberger, intarzije vijećnice koje je izveo Antun Župan, te oprema od kovanog željeza Cvjetka Pečara. U arhitekturi i njezinoj reprezentativnoj opremi latentno je prisutna dvojnost: s jedne strane su progresivne umjetničke i arhitektonske tendencije, a s druge „klasicizirajuće“ tradicionalne. Ta ambivalentnost proizlazi iz zahtjeva investitora, ali i novih trendova u arhitekturi i umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Kompleks Matice hrvatskih obrtnika zaštićen je kao pojedinačno kulturno dobro.