Mali stanovi na Selskoj cesti

Od 1920-ih godina gradske vlasti započinju izgradnju socijalnih stambenih naselja, čime se Trešnjevka profilira kao radnički kvart. Socijalna stanogradnja realizirana je na Ciglenici, Pongračevu i Vurovčici. Glavne značajke radničkih naselja bile su jasna urbanistička koncepcija, pravilna parcelacija i tipizirana stambena rješenja.
Na uglu Selske i Ozaljske ceste 1928. godine sagrađeno je nisko naselje gradskih kuća s radničkim stanovima koje postoji i danas. Izvorno naselje čini ortogonalno komponiran, simetričan kompleks od 13 stambenih jedinica i jedne kuće javne namjene. Sastoji se od devet prizemnih kuća, dok su oko zajedničkog dvorišta orijentirane četiri jednokatnice sa stanovima za „oženjene ubogare“.
Prizemne kuće imaju šest stambenih jedinica, po dvije grupirane oko zajedničkog ulaza i sanitarnog čvora. Stanovi se sastoje od prolazne stambene kuhinje i jedne sobe, a zajednička spremišta nalazila su se na krajevima kuće. Drugi jednokatni tip, s prilaznim balkonima, na svakoj etaži ponavlja istu tlocrtnu dispoziciju stana te obuhvaća 12 stanova.
U središtu naselja nalazi se izduženo pravokutno dvorište okruženo stablima. Uz Selsku cestu smještena je veća jednokatnica, jedina s ulazom izravno sa Selske ceste. Izvorno je služila kao pučki dom, a danas se u njoj nalazi Glazbena škola Rudolfa Matza. Zajednički položajni nacrt oba naselja iz 1934. godine potpisala je djelatnica Gradskog građevnog ureda, inženjerka Nadežda Zaljepugina.
Danas vrijednost ovog sklopa nije isključivo u njegovim tipološkim obilježjima, već i u kvaliteti prostora nastaloj dugotrajnim procesom korištenja i prilagodbe. Razvijena vegetacija i novi zeleni fond pridonose stvaranju intimnog i zaštićenog ambijenta unutar gusto izgrađenog gradskog tkiva. Istodobno, zajednički prostori naselja ostaju mjesta spontanih susreta i svakodnevnih aktivnosti njegovih stanara.