Kuća Babočaj-Gvozdanović

Palača Babočaj-Gvozdanović nalazi se u Visokoj,, gornjogradskoj ulici s nizom kuća sagrađenima na nekadašnjem gradskom bedemu, datira s kraja 18. i početka 19. stoljeća te se prvi puta spominje 1809. godine. Na stari dio jednokatnice u obliku slova L koji sa sjeverne i zapadne strane zatvara unutrašnje dvorište dograđeno je 1929./1930. istočno krilo s reprezentativnim pročeljem prema Visokoj ulici. Dogradnju i adaptaciju objekta kao i projekt vrta prema Tuškancu izveo je graditelj Stjepan Uršić. Palača je nazvana prema prvom vlasniku, gradskom sucu Nikoli Babočaju, te posljednjima (od 1919.), Dragutinu pl. Gvozdanoviću Grabarskom i njegovoj supruzi Anki. Na prvome katu smještena je Zbirka Anke Gvozdanović, u potpunosti sačuvana ambijentalna cjelina, stambeni prostor koji se sastoji od predsoblja, spavaće sobe, niza salona (Crni, Crveni, Plavi i Zeleni salon), blagovaonice i reprezentativne plesne dvorane. Unutrašnje uređenje izvedeno je glavninom u duhu neostilskih tendencija, s pokućstvom, lusterima, zrcalima, sagovima i pećima kao i brojnim ukrasnim i uporabnim predmetima te obiteljskim portretima i fotografijama. Zidove krase slike i grafike stranih i hrvatskih umjetnika (Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić, Sonja Kovačić-Tajčević, Ljubo Babić). To je bilo i mjesto društvenih okupljanja, svečanih večera i koncerata koje je u međuraću organizirala Anka Gvozdanović, dok je Dragutin Gvozdanović bio jedan od prvih članova Kluba Kvak koji je promicao zabavu, prijateljstvo i umjetnost. Anka Gvozdanović darovala je kuću sa cjelovitom opremom Gradu Zagrebu 1966. godine te je od 1967. pod upravom Muzeja za umjetnost i obrt prema njezinoj izričitoj želji. Palača i vrt kao jedna od rijetko sačuvanih povijesnih ambijentalnih cjelina imaju status zaštićenog kulturnog dobra.