Krematorij

Objekt krematorija smješten je uz današnju granicu groblja Mirogoj prema Remetama, u blizini PTT tornja na uzvisini uz Remetsku cestu. Nalazi se u autohtonoj šumi bukve („Fučkov jarek“), na osojnoj padini prirodne šumske uvale, čiji se blagi, šumoviti obronci spuštaju prema središtu novog grobno-parkovskog prostora površine oko 20 hektara, koji se proteže uz sjeveroistočnu granicu mirogojskog groblja. Sa sjeverne uzvisine pruža se pogled na slikovito selo Remete.
Time se nastavlja prirodni fenomen Mirogoja i njegova groblja – kao njegova prirodna završna točka: groblje – Gaj urni.
Jedna od zanimljivosti užeg smještaja objekta jest činjenica da su njegove krovne plohe skrivene ispod razine pogleda pri samom pristupu (glavnom ulazu s Remetske ceste). Time autori jasno sugeriraju da puni doživljaj arhitekture nije predviđen u početnoj fazi prilaza, nego se otkriva postupno. Čak je i onome koji se spušta prečacem (Staza oproštaja) prema razini prizemlja, uz sam masivni zid, onemogućeno sagledavanje objekta u cjelini i u njegovoj punoj dimenziji.
Atraktivna, ali ne pretjerano monumentalna skalinada, naglašeno uklopljena u pejzaž, spušta se prema prostranom platou Ulazne poljane – središnjoj točki svih kretanja, susreta i razilaženja. Uz bokove glavne ulazne osi, odnosno spusta, funkcionalno su smještene kolne rampe za opsluživanje prostora i gospodarskih sadržaja.
Materijal zida je opeka, dok su podne površine izvedene u tamnom granitu. Cjelina upućuje na kontinuitet i nadovezuje se na snažnu arhitekturu mirogojskog sklopa. Promatran gotovo iz ptičje perspektive, s viših prilaznih komunikacija, objekt dodatno naglašava svoje ravne krovne plohe ozelenjenim površinama.
Frano Gotovac, 1985.