Jadran Film Zagreb

Jadran film je nastao krajem 1946. godine na temeljima filmske direkcije NR Hrvatske kao radna organizacija za proizvodnju dugometražnih i kratkometražnih filmova. U prvih desetak godina djelovao je na raznim lokacijama u Zagrebu, da bi se 1953. počeo seliti u novi „filmski grad“ u Dubravi koji je dovršen 1956. prema projektima arh. Igora Skopina. Iste godine proizvodni pogon se izdvaja i postaje Dubrava film. Zbog potrebe bolje promocije Jadran film 1960. izgradio upravnu zgradu u Ulici Grada Vukovara 62 po projektu arh. Božidara Rašice, međutim zbog financijskih probleme vrlo brzo ju je prodao tvrtci Ingra i u potpunosti se stacionirao u Dubravi gdje su se dve jedinice 1962. ponovo objedinile u Jadran film. Ključni korak u razvoju Jadran filma bio je 1961. kada je Orson Welles odabrao Zagreb za snimanje filma Proces prema Kafkinom predlošku. Dolazak velikog režisera uz ondašnje glumačke vedete Anthony Perkinsa, Jeanne Moreau i Romy Schneider bio je prekretnica u afirmaciji Jadran filma i njegovom pozicioniranju kao jednog od najznačajnijih filmskih studija u ovom dijelu Europe. Zlatno doba Jadran filma započinje s generacijom naših filmskih djelatnika početkom '70-tih godina prošlog stoljeća kada direktor postaje Sulejman Kapić koji na toj poziciji ostaje do mirovine 1991. Veliku pomoć imao je u producentu Branku Lustigu, koji je kao organizator snimanja sudjelovao u najvećim međunarodnim projektima Jadran filma - filmovima Limeni bubanj Volkera Schlöndorffa (1979.) i Sofijin izbor Alana Pakule (1982.) te serijama Vjetrovi rata (1983.) i Rat i sjećanja (1988.) Dana Curtisa. U prostorima Jadran filma realizirane su i brojne koprodukcije pa se redovito u tim najboljim godinama prihod kretao oko desetak milijuna dolara. Nažalost tijekom domovinskog rata sva produkcija je zamrla, a u poratnom razdoblju kao rezultat netransparentne privatizacije Jadran film je gotovo propao. Nekad reprezentativni prostori i studiji danas su zapušteni.