Glavni kolodvor

Zgrada Glavnoga kolodvora u Zagrebu, i danas najreprezentativnija hrvatska kolodvorska zgrada te pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, izgrađena je prema projektu mađarskoga arhitekta Ferenca Pfaffa, glavnoga projektanta Mađarskih državnih željeznica (MÁV). Gradnju je od siječnja 1891. do lipnja 1892. godine izvelo poduzeće Vilmos Milkó i sin iz Segedina, u suradnji sa zagrebačkim partnerom Antunom Vaskovićem.
Zgrada je planski postavljena kao južni završetak istočnoga niza perivojnih trgova Zelene potkove. Izgrađena je u stilu monumentalnoga historicizma, u neorenesansnom slogu. Stroga simetrija zgrade, duge čak 186,5 metara, naglašena je središnjim ulaznim dijelom i bočnim paviljonima.
Temelji su izvedeni od betona i opeke, dok su zidovi u cijelosti izgrađeni od opeke, s kamenom opremom iz različitih dijelova kontinentalne Hrvatske. Središnji ulazni dio krase četiri korintska stupa, a iznad njih nalazi se veliki zabat ukrašen skulpturama koje je izradio Vilmos Marhenke iz Budimpešte.
Krajem 1930-ih godina izgrađeni su natkriveni peroni i podzemni tuneli. Veći radovi obnove pročelja izvedeni su 1981. godine, unutrašnjost je obnovljena 1984. godine, uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, dok je najopsežnije preuređenje prizemlja provedeno 1987. godine za potrebe Univerzijade.
Kolodvor je pretrpio znatna oštećenja u potresima koji su 2020. godine pogodili Zagreb i okolicu. U rujnu 2022. godine pokrenut je projekt njegove obnove. Danas je u tijeku njegova konstrukcijska i energetska obnova, nakon koje slijedi cjelovita obnova zgrade.