Atelijer Meštrović

Dolazak Ivana Meštrovića (1883. – 1962.) u Zagreb koincidira sa svršetkom Prvoga svjetskog rata. Početkom 1920-ih započinje novi projekt koji će ga okupirati nekoliko godina – izgradnju Mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu. Tada upoznaje buduću suprugu Olgu Kesterčanek, koja je kao magistra farmacije bila suvlasnica ljekarne u ljetnikovcu u Gružu, gdje je Meštrović imao kiparsku radionicu. Predviđajući dulji boravak na jugu, odlučio je kupiti kuću, u kojoj bi sklonio djela i u kojoj bi stanovao kada navrati u Zagreb. Stoga 1920. godine kupuje sklop kuća iz 17. i 18. stoljeća u Mletačkoj 6, 8 i 10 na Gornjem gradu. Kako se zbog nove veze ubrzo razišao s prvom suprugom Ružom Klein Meštrović, ustupa joj dio kompleksa na broju 10, koji postaje njezino vlasništvo. Građevina na broju 8 preuređuje se u novi dom, dok će drvena prizemnica i drvarnica na broju 6 ustupiti mjesto atriju i atelijeru. Do 1923. godine na uređenju stambenih zgrada na broju 8 i 10, te na izgradnji atelijera Meštrović je surađivao s arhitektom Viktorom Kovačićem, a nakon prekida suradnje s njime nastavio je raditi s Haroldom Bilinićem. Bilinić je po Meštrovićevim idejama projektirao pregradnje, drveni kasetirani strop, svijećnjake i namještaj u obiteljskoj kući, a Drago Ibler 1925. godine monumentalna ulazna vrata u atrij, koji svojim toskanskim stupovima stvara mediteranski ugođaj i karakter. Kao graditelji bili su angažirani Stjepan Uršić i Josip Žanko. Obitelj se u kuću u cijelosti preseljava 1927. godine. Kao i na drugim Meštrovićevim arhitektonskim projekatima i u ovom se slučaju ostvarila idealna sinergija suradnika i njegove predodžbe osviještenog ispreplitanja klasične tradicije s funkcionalnim modernizmom. Atelijer Meštrović nastradao je u potresu 2020. godine, zbog čega se pristupilo obnovi koja je završena polovinom 2025.