Zapruđe je prototipsko novozagrebačko stambeno naselje koje je planirao urbanist Josip Uhlik godine 1962. na istočnom dijelu novozagrebačkog područja usporedno s Idejnim urbanističkim rješenjem južnog Zagreba. Urbanističko rješenje Zapruđa ortogonalno je i gotovo simetrično te prepoznatljivo po četverokatnim i osmerokatnim Jugomontovim montažnim stambenim zgradama JU-62 koje su osmislili Branko Hlebec i Ljubomir Perić uz primjenu dorađenoga montažnog sustava JU-61 Bogdana Budimirova, Željka Solara i Dragutina Stilinovića, te po šesnaesterokatnim Industrogradnjinim stambenim tornjevima koje je osmislio Slavko Jelinek u projektnom uredu AGI-46. U središnjem potezu Zapruđa smješteni su poslovni, trgovački i uslužni lokali, banka, pošta, knjižnica, dom zdravlja, društveni dom, središnji trg i osnovna škola, a uz njega dječji vrtić  te uz rubove Zapruđa dvije trgovine i jedna poslovna zgrada. Prometni je sustav ortogonalan, racionalan i stupnjevan od obodnih sabirnih ulica do kolno-pješačkih površina uz stambene zgrade i tornjeve oko kojih meandriraju perivoji s dječjim igralištima. Stambeni dio Zapruđa građen je od 1963. do 1968., a prvih 5000 stanovnika uselilo se u stambene zgrade krajem 1965. godine.

Fotografije: Marko Ercegović