Dvije ugrađene najamne trokatnice za Antuna Oršića i Reginu Divković su virtuozna Kovačićeva autorska interpretacija serijske najamne stanogradnje – kuće blizanci, nasuprot suvremenom rutinskom konceptu jednoga prostornog obrasca, ali s više različitih pročelja, ujedno prostorno rješenje s jasnom distinkcijom pojedinih sklopova stambene jedinice. Umjesto honorara za projekt u potkrovlju kuće Oršić uredio je vlastiti stambeni prostor. Stan uređen prema Kovačićevom principu “sve što je lijepo, ide zajedno”, iznimno je značajan autorski projekt, a ujedno i vrlo vrijedno svjedočanstvo kulture stanovanja u Zagrebu s početka 20. stoljeća. Potkrovni stan površine 95 m² sadrži blagovaonicu, sobu za rad i razgovor, spavaonicu, kupaonicu te odvojene pomoćne prostorije (kuhinju, ostavu i djevojačku sobu). Najveći hrvatski književnik toga doba, Antun Gustav Matoš o stanu piše: „Njegov stan – klasična garconnière u mansardi – je prava umjetnina svojim mekanim, sivin tonalitetom i provedenim principom lapidarnosti: ništa u tom gnijezdu nije suvišno. Zagrebačke gospođe, imajući smisla za poeziju interieura, za najveću vještinu, da se ni sa čime – sitnicama može postići efekat velikog stila, išle su kao na hodočašće gledati inauguraciju toga stana, možda najukusnijeg u Zagrebu….“.