Na mjestu gdje rukavac park šume Tuškanac seže u sam centar grada formiran je prolaz Tuškanac, danas Dežmanov prolaz. Odluka o interpoliranju prolaza u Ilici, na kućnom broju 40 donesena je još 1904. godine u kontekstu planiranja Rokovog perivoja. No, realizacija započinje tek krajem 20-ih godina prošlog stoljeća izgradnjom zrcalno simetričnih stambeno poslovnih-zgrada Aleksander-Domac, prema projektu Ignjata Fischera uz atribuciju autorstva Zvonimira Vrkljana. Za daljnju regulaciju proširenog profila ulice s drvoredom zaslužni su arhitekti Josip Seissel i Josip  Pičman, dok perimetar postepeno izgrađuju: atelijer Freudenreich & Deutsch, Vladimir Šterk, Rudolf Lubinsky (u suradnji s Jurajem Neidhardtom) te Boris Krstulović. Niz zgrada završava izuzetnim mikro-urbanim zahvatom u zapadnoj padini prema Rokovom perivoju, Aleksandrovim stubama arhitekta Antuna Ulricha.  Kreativnim sluhom autora akcentuirana je situacija suptilnog, slojevitog, stupnjevanog prijelaza između gradskih ambijenata oprečnih karaktera. Vrijednosti ovog arhitektonsko-urbanističkog sklopa potvrda su svijesti o oblikovanju prostora kao javnog dobra, pa tako i društvene svijesti o izgradnji grada početkom prošlog stoljeća.

Fotografije: Marko Ercegović