ZGRADA RADNIČKOG SVEUČILIŠTA „MOŠE PIJADE“

Slobodnostojeća zgrada, cjelovitog i preglednog funkcionalističkog prostornog koncepta i dosljedno modernističkog oblikovnog govora, s naglašenom kvalitetom dizajna opreme, izuzetno je arhitektonsko ostvarenje nagrađeno Nagradom Grada Zagreba 1962. i zaštićeno 1985. godine kao pojedinačno kulturno dobro RH. Zgrada je smještena na sjecištu tadašnje novo planirane aleje, današnje Ulice grada Vukovara i tzv. „Sveučilišne aleje“, produžetka zapadnog kraka Zelene potkove. Višenamjenska sadržajna struktura s predavaonicama, kabinetskim prostorima, bibliotekom, učionicama, auditorijem, uredskim prostorima, ugostiteljskim i klupskim prostorima, te kinom, razvedenog i protočnog prostornog rješenja, s raskošno dimenzioniranim hodnicima i podestima, atrijima, trjemovima, terasama i hortikulturnim uređenjem jedinstven je primjer zgrade obrazovne i kulturne namjene 1960-ih godina u Hrvatskoj. Modularnost prostorne organizacije rezultat je skeletne nosive strukture koju čine armirano-betonski stupovi u pravilnom rasteru 8.5×8.5 m i kasetirani stropovi. Taj konstruktivni sustav omogućio je i kontinuiranu slobodnu staklenu opnu jednokatnog korpusa zgrade. Kompozicija jednostavnih kvadratičnih volumena, izbor materijala i boja (samo bijela i crna) slijede ideju nizozemskog neoplasticizma.