ULICA GRADA VUKOVARA

Reprezentativna prometnica – današnja Ulica grada Vukovara – zamišljena u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata u direktivnoj regulacijskoj osnovi Urbanističkog instituta NRH i njegova ravnatelja Vlade Antolića, predstavljena je 1949. godine i postala je okosnicom razvoja budućega novoga grada između kolodvora i Save. Ta „ulica u gradu bez ulica” u idućem se desetljeću pretvorila u poligon najveće poslijeratne izgradnje u Hrvatskoj i u bojno polje za manifestaciju novoga socijalističkog duha. „Glavni gradski boulevard”, kako ga naziva Vladimir Antolić, postao je 1950-ih godina ogledom dostignuća izgradnje bez usvojene zakonske regulative, odnosno najzornijim primjerom izgradnje kod koje se ravnalo po direktivnim regulacijskim skicama. Novi zagrebački boulevard tako pripada bremenitim odrednicama doba koje se simbolično prelomilo na prijelomu stoljeća, nakon ključnih događaja što su označili prekretnicu deklarativnoga stajališta u umjetnosti i arhitekturi – Informbiroa i Krležina govora na ljubljanskom Kongresu književnika – kada su jedni uzori već na zalasku, a drugi se tek naziru.